03-2012.
autor:
Đina Perkov rubrika:
Komentar
U svojoj poruci za korizmu papa Benedikt XVI. dodiruje središte kršćanstva – bratsku ljubav i odgovornost za bližnjega. Velika je to tema za ljudski suživot općenito. Što znači pažnja prema drugome? U poruci se kaže da ona podrazumijeva željeti dobro drugome u svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. A dobro je sve ono što daje, štiti i promiče život, bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemu znači htjeti i činiti dobro drugome, u nadi da će i taj drugi postati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve.
To je veliki izazov za suvremenog čovjeka, usredotočenog na sebe, rastresenog i zavedenog virtualnim svjetovima i novim tehnologijama. Stoga se u poruci zahtijeva epohalan obrat: od "ja" na "ti", od egoizma na bratstvo, od ravnodušnosti na solidarnost. Papa je svjestan slabosti današnjeg vremena, no istodobno napominje da doživljavaju blaženstvo oni koji su kadri izaći iz samih sebe i ganuti se na tuđu bol.
Posjet Marije Voce alžirskoj zajednici, sačinjenoj pretežno od muslimana. Usprkos hladnoći puhao je proljetni vjetar
"Dolazak Marije Voce bio je poput svježe rose - ovdje sada sve cvjeta", rekao je mladić iz Alžira saževši u tih nekoliko riječi značaj posjeta predsjednice Fokolara alžirskoj zajednici. Devedesetih godina, kada se zajednica počela stvarati, Chiara Lubich je na pitanje osobe koja ju je pozvala u posjet odgovorila ovim riječima: "Na tome treba raditi". Put dijaloga koji je trajao godinama traje još uvijek. Zato je posjet Marije Voce od 9. do 14. veljače bio vrlo važan događaj za zajednicu Fokolara u Alžiru, i ne samo za njih. Dijalog s islamom u ovoj zemlji priznat je od strane lokalne Crkve i šire.
03-2012.
autor:
www.focolare.org rubrika:
Mladi
U Castelgandolfu održan susret GEN 3 s ciljem produbiti život evanđelja
Kongres dječaka GEN 3 odvijao se od 17. do 21. veljače oko četiri misaone i akcijske tematike: upoznati, živjeti, komunicirati i djelovati. Bilo ih je 410 u dobi od 13 do 17 godina iz 17 zemalja. Osim iz europskih zemalja sudjelovali su dječaci iz Brazila, Paname, Čilea, Kostarike, Venecuele, kao i jedan predstavnik iz Iraka. Bilo je prisutno i nekoliko dječaka iz Hrvatske.
Središnja tema susreta bila je "Riječ stvara". Dječaci su je produbili na razne načine kroz dobro osmišljen program u dvorani, kroz rad u skupinama, dijalog na razne teme, ali i u susretu "licem u lice" s Bogom.
"Obratite se i vjerujte Evanđelju". Ta rečenica je veliki izazov. Zna mi se dogoditi da je uzmem olako (u evanđelje već vjerujem) ili je vidim preteškom (ne uspijevam se obratiti, nisam se sposoban obratiti).
No, što to znači obraćenje? Znači promijenit smjer. Promijeniti smjer mojega pogleda. Promijeniti perspektivu gledanja na predmete i ljude. Oni nisu samo onakvi kakvima se čine. Iz perspektive evanđelja, "Isusovim očima" su drugačiji.
Nešto prije Božića otišao sam na putovanje vlakom u trajanju od 24 sata. Moj suputnik u vagonu za spavanje govori bez kočnica, otkad smo se sreli, što mi ulijeva bojazan da će noć biti naporna. U njegovu ponašanju krije se i zabrinutost – ne može spavati na gornjem krevetu jer tijekom noći mora više puta izlaziti. Ponudim mu da se zamijenimo za mjesta, a on s nevjericom radosno prihvaća. Tako je noć obojici protekla mirno.
U Križevcima je 4. i 5. veljače održan susret vodećih poduzetnika i aktivista ekonomije zajedništva (EZ) srednje i istočne Europe
Pedesetak sudionika iz Austrije, Bugarske, Češke, Hrvatske, Italije, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije, usprkos snijegom potpuno zametenim prometnicama, doprlo je do gradića Pokreta fokolara, u kojem su se okupili kako bi razradili temeljne zaključke donesene na skupštini u Brazilu (održanoj u povodu dvadesetogodišnjice projekta EZ), razmijenili iskustva, i kako bi odredili načine ostvarenja ambicioznih ciljeva za sljedećih dvadeset godina, sukladno temi čiji sažetak glasi "od Brazila 1991. prema 2031."
Premda je od osnutka prošlo dvadeset godina, istaknuto je kako je EZ još u djetinjstvu, jer kao i svi složeni organizmi ima dug proces sazrijevanja i odrastanja, te je stoga poput sjemena koje mora (duhovno) umrijeti kako bi dalo velike plodove.
Tim su riječima mladi sudionici susreta ekonomije zajedništva odlučno izrazili svoje prianjanje uz projekt
S obnovljenim oduševljenjem, obogaćeni zajedništvom kojemu je svatko pridonio, krenuli su u svoje države i gradove, nakon što su zakazali važne susrete. U prethodna dva dana više je puta istaknuto kako put zajedništva nije lagan, kako je ekonomija zajedništva (EZ) poziv, pa je nemoguće dugo živjeti po njezinim načelima bez stalne formacije.
Zato je za 2013. godinu zakazana međunarodna ljetna škola za mlade u gradiću Faro, a 2014. kongres ekonomije zajedništva za cijelu Europu. U međuvremenu je potrebno nastaviti raditi, svatko u svojoj zemlji, podržavati i širiti ideju zajedništva u ekonomiji. "Preporodila sam se: u nadi, u vjeri i u ljubavi", rekla je Eva iz Mađarske, izrazivši dojmove mnogih.
03-2012.
autor:
Željka Marić rubrika:
Susreti
Osvrt na međunarodni susret pristalica Pokreta fokolara u Castelgandolfu
Nedugo nakon što smo uz salve vatrometa ušli u novu godinu, još svježih odluka o novom početku, nas četrdesetak krenulo je 18. siječnja navečer na put prema Rimu. Svitanje dana zateklo nas je u Loppianu, prvom gradiću Djela Marijina u kojem je Ljubav temelj i jedini zakon. Već tada smo osjetili da smo posebno ljubljeni, jer smo posredovanjem don Bojana Ravbara, koji je slavio misu samo za nas, doživjeli na poseban način povijest ove nove crkve, poruke oslikanih vitraja i značenje koje ima ova prelijepa velebna građevina. Rim je mnoge fascinirao svojom ljepotom vječnoga grada, a na osobit način Bazilika sv. Petra i u njoj mjesto gdje počiva tijelo blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Slijedio je susret u Centru Marijapoli, a on je započeo već na vratima. Osmjesi i ljubazan doček uvijek izazovu nevjericu novopridošlica, ali i oni brzo prihvate pravila ponašanja koja ovdje nameću evanđeoski postulati.
Izvadak iz govora Chiare Lubich, održanoga u katedrali u Trentu 2. lipnja 2001. godine, u nazočnosti brojnih predstavnika trentinske crkvene zajednice na temu dijaloga s pokretima različitim karizmama u Katoličkoj crkvi
"U duhu zajedništva", znakovite riječi za ovo vrijeme.
U meni su pobudile skrivenu radost. Zašto? Jer me podsjećaju na istoimeni dugometražni film koji je snimio Audiovizualni centar Svete Klare Asiške prigodom prve obljetnice vrlo važnog događaja koji se, isto tako, dogodio uoči Duhova prije tri godine, 30. svibnja 1998. godine. Događaj nakon kojega se u Crkvi počelo stvarati ozračje zajedništva.
A dogodilo se ovako.
Glavni redatelj onoga dana bio je Duh Sveti koji je progovorio preko Pape. Dan u kojemu je radost nas laika bila veća no ikada, a Papino zadovoljstvo očito.
Trg Svetoga Petra bio je dupkom pun ljudima (neki govore o 400 000 nazočnih, pa i više). Bio je to prekrasan dan, obojen tisućama šarenih rupčića koji su radosno vijorili. Bili su nazočni novi crkveni pokreti i nove zajednice – udruge koje su pretežno laičke.
Uz obljetnicu preminuća Chiare Lubich donosimo promišljanje o gradiću Pokreta fokolara u Kamerunu iz pera njezinog sljedbenika nevjerskih uvjerenja te dojmove i prilog naše čitateljice
Prije oko 50 godina bolest spavanja u narodu Bangwa u Kamerunu toliko se bila proširila da je dovela u pitanje njihov opstanak. Stari kralj, fon Defang, nakon što je bezuspješno zazivao duhove, obratio se za pomoć biskupu mons Peetersu, a on je u Rimu na Koncilu susreo Chiaru Lubich i izložio joj problem.
Chiara je u biti zaključila ugovor sa starim kraljem, a on je sadržavao "moralne" i "materijalne" stavke. U materijalnim stavkama tražila je zemljište i palme da bi izgradila fokolar, školu i bolnicu, a u moralnim se pozvala na svoj duh koji je pozivao na mir, propovijedao uzajamnu ljubav, tražila je prekid svake plemenske borbe i da bude nadomještena od cijelog naroda istom onom ljubavlju koju je donijela ona pomažući im.
 Nijedna osoba koju sam u svom životu srela nije u mojoj nutrini ostavila takav trajan obris nečeg što ne možeš izraziti riječima, što ostavljaš samo za sebe kao Chiara. Ona je jedna od tri osobe u kojima sam osjetila posebnu prisutnost Božje blizine. Chiara, Majka Tereza i Jean Vanier.
Ako bih u par riječi trebala reći, Chiara, to je lik plemenite učiteljice. U stoljeću znanosti koja je jednom dijelu čovječanstva dala osjećaj svemoći, sveznanja i obilja, vremenu kojem je svako odricanje mrsko a vjera poistovjećena sa odricanjem i patnjom Chiara je učiteljica za novo doba. Ona spaja naizgled nespojivo – "DA SVI BUDU JEDNO". Baš tom sveznajućem čovjeku, napuštenom u svom obilju, koji ima sve i ništa, ona ponovo otkriva ljubav i daje odgovor o smislu patnje. Socijalizam je propao, a ona pokreće ekonomiju zajedništva. Kršćani su još tako bolno razjedinjeni, a ona poziva sve, budiste, muslimane, ateiste.
03-2012.
autor:
Ana Siewniak (prevela) rubrika:
Obitelj
Ovaj članak sadrži dijelove iz dnevnika članova jedne obitelji
Los Angeles, ožujak, 1993.
Petar:
"Živio sam 12 godina u braku s Barbarom. Bio je to brak kao i mnogi drugi, sa svojim usponima i padovima, s uobičajenom rutinom: spremanje djece za školu ujutro, nedovoljno novca da se izdrži do kraja mjeseca itd. To je bila stvarnost, uz posao koji je gutao sve više i više moga vremena. U određenom trenutku Barbara i ja prestali smo primjećivati jedno drugo, i među nas se uvukla dosada. A ljubav? Pa, izgledalo je da smo i nju negdje usput izgubili. Ipak, nije uvijek bilo tako. Sjećam se tečaja za zaručnike i riječi svećenika isusovca o ljubavi... Činilo mi se kao da započinjemo jednu novu veliku avanturu. Ipak, bili smo tu, padajući neumoljivo u gustu crnu rupu u koju upadnu toliki brakovi: razvod. 'Oženjen si dvanaest godina, pa ti si već predugo u braku', rekao mi je kolega.
Jedne večeri razgovor s Barbarom pretvorio se u užasnu svađu. Sve je bilo gotovo. Jedino o čemu sam mogao razmišljati bila su prestravljena lica naše djece, osobito najstarije desetogodišnje Sofije. Veliki žalostan 'zašto' bio joj je ucrtan preko cijelog lica."
03-2012.
autor:
Giulio Meazzini rubrika:
Aktualno
Stvarni prijatelji lijek su za konformizam raširen i na mrežnim stranicama
Svatko od nas ima svoje omiljene novine, papirnate ili mrežne, vijesti, radio i TV program, knjige. Na Internetu tražimo članak onog novinara ili knjigu određenog pisca jer nam se sviđa njegov način rasuđivanja i jer razmišlja slično nama. Kada su naša uvjerenja potvrđena, osjećamo se bolje i smirenije. To daje smisao našem životu. Tim više danas, u nestalnom društvu gdje više nema oslonaca ili se prebrzo mijenjaju. Stoga imamo potrebu za određenim sigurnostima, vrednotama, pouzdanim i "primjerenim" idejama na kojima se može temeljiti život, rasprava s prijateljima, odgoj djece.
|
|